Početkom 21. stoljeća, vojno opremanje je postalo tehnološko kada su kanadske snage uvele novi oblik kamuflaže. Digitalna kamuflaža se ubrzo nakon toga proširila na Sjedinjene Države s uzorkom MARPAT marinaca i univerzalnim borbenim uzorkom vojske; međutim, 2015. godine SAD je preokrenuo kurs i implementirao Operational Combat Pattern - tradicionalniji oblik kamuflaže. Zašto promjena? Što je bolje? Pobliže ćemo pogledati razlike između digitalne i tradicionalne kamuflaže i zašto smo se prebacili.
Razlog zašto je digitalna kamuflaža poslužila kao osnova univerzalnog uzorka je taj što je mogla biti umjereno učinkovita u svim situacijama - u šumi, pustinji iu gradu - bez potrebe za višestrukim kompletima odjeće. Međutim, zbog neuspjeha specijaliziranja kamuflaže za okolinu, univerzalni uzorak bio je manje učinkovit u cijelosti. Zamislite to kao majstora svih zanata, ali majstora nijednog. Dobro zaobljena UCP kamuflaža nije dobro odgovarala planinskom terenu Afganistana, što je zahtijevalo prelazak na napredniji, ali tradicionalniji maskirni uzorak.
Najraniji oblici tradicionalne kamuflaže koristili su široku primjenu boja. Dizajneri su smatrali da ovo najbolje odgovara šumskom okruženju za koje je kamuflaža prvotno dizajnirana. Kasnija su istraživanja pokazala da je, suprotno intuiciji, upotreba manjih segmenata boje onemogućavala gledanje nositelja s velikih udaljenosti od većih oblika za koje se činilo da se stapaju s lišćem.
Kako se digitalni kamuflaž nastavljao razvijati, prednosti njegovog korištenja u lovu postajale su sve očitije. Znanost se vrlo brzo pokazala u lovu na losove, patke, bjelorepe jelene, pa čak iu ekspedicijama u ravnicama Afrike i Indije.
